Luke 19

1I kad uđe u Jerihon i prolažaše kroza nj, 2I gle, čovjek po imenu Zakhej, koji bješe starješina carinički, i bješe bogat,

3I iskaše da vidi Isusa da ga pozna; i ne mogaše od naroda, jer bješe maloga rasta; 4I potrčavši naprijed, pope se na dud da ga vidi; jer mu je onuda trebalo proći.

5I kad dođe Isus na ono mjesto, pogledavši gore vidje ga, i reče mu: Zakheju! siđi brzo; jer mi danas valja biti u tvojoj kući. 6I siđe brzo; i primi ga radujući se. 7I svi, kad vidješe, vikahu na njega govoreći da grješnome čovjeku dođe u kuću.

8A Zakhej stade i reče Gospodu: Gospode! evo pola imanja svojega daću siromasima, i ako sam koga zanio vratiću onoliko četvoro. 9A Isus mu reče: danas dođe spasenije kući ovoj; jer je i ovo sin Avraamov. 10Jer je sin čovječij došao da nađe i spase što je izgubljeno.

11A kad oni to slušahu nastavi kazivati priču; jer bješe blizu Jerusalima, i mišljahu da će se odmah javiti carstvo Božije. 12Reče dakle: jedan čovjek od dobra roda otide u daljnu zemlju da primi sebi carstvo, i da se vrati.

13Dozvavši pak deset svojijeh sluga dade im deset kesa, i reče im: trgujte dok se ja vratim. 14I građani njegovi mržahu na njega, i poslaše za njim poslanike govoreći: nećemo da on caruje nad nama. 15I kad se on vrati, pošto primi carstvo, reče da dozovu one sluge kojima dade srebro, da vidi šta je koji dobio.

16Tada dođe prvi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese deset kesa. 17I reče mu: dobro, dobri slugo; kad si mi u malom bio vjeran evo ti vlast nad deset gradova.

18I dođe drugi govoreći: gospodaru! kesa tvoja donese pet kesa. 19A on reče i onome: i ti budi nad pet gradova.

20I treći dođe govoreći: gospodaru! evo tvoja kesa koju sam zavezao u ubrus i čuvao. 21Jer sam se bojao tebe: jer si čovjek tvrd: uzimaš što nijesi ostavio, i žnješ što nijesi sijao.

22A gospodar mu reče: po tvojijem ću ti riječima suditi, zli slugo! znao si da sam ja tvrd čovjek, uzimam što nijesam ostavio, i žnjem što nijesam sijao: 23Pa zašto nijesi dao mojega srebra trgovcima, i ja došavši primio bih ga s dobitkom?

24I reče onima što stajahu pred njim: uzmite od njega kesu i podajte onome što ima deset kesa. 25I rekoše mu: gospodaru! on ima deset kesa.

26A on im odgovori: jer vam kažem da će se svakome koji ima dati; a od onoga koji nema uzeće se od njega i ono što ima. 27A one moje neprijatelje koji nijesu htjeli da ja budem car nad njima, dovedite amo, i isijecite preda mnom.

28I kazavši ovo pođe naprijed, i iđaše gore u Jerusalim.

29I kad se približi Vitfazi i Vitaniji kod gore koja se zvaše Maslinska, posla dva od učenika svojijeh 30Govoreći: idite u to selo prema vama, i kad uđete u njega naći ćete magare privezano na koje nikakav čovjek nikad nije usjedao; odriješite ga i dovedite. 31I ako vas ko upita: zašto driješite? ovako mu kažite: ono Gospodu treba.

32A kad otidoše poslani, nađoše kao što im kaza. 33A kad oni driješahu magare rekoše im gospodari od njega: zašto driješite magare? 34A oni rekoše: ono Gospodu treba. 35I dovedoše ga k Isusu, i baciše haljine svoje na magare, i posadiše Isusa. 36A kad iđaše, prostirahu haljine svoje po putu.

37A kad se približi već da siđe s gore Maslinske, poče sve mnoštvo učenika u radosti hvaliti Boga iza glasa za sva čudesa što su vidjeli, 38Govoreći: blagosloven car koji ide u ime Gospodnje! mir na nebu i slava na visini!

39I neki fariseji iz naroda rekoše mu: učitelju! zaprijeti učenicima svojijem. 40I odgovarajući reče im: kažem vam: ako oni ućute, kamenje će povikati.

41I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim 42Govoreći: kad bi i ti znao u ovaj tvoj dan što je za mir tvoj! ali je sad sakriveno od očiju tvojijeh.

43Jer će doći dani na tebe, i okružiće te neprijatelji tvoji opkopima, i opkoliće te, i obuzeće te sa sviju strana; 44I razbiće tebe i djecu tvoju u tebi, i neće ostaviti u tebi kamena na kamenu, zato što nijesi poznao vremena u kojemu si pohođen.

45I ušavši u crkvu stade izgoniti one što prodavahu u njoj i kupovahu, 46Govoreći im: u pismu stoji: dom moj dom je molitve, a vi načiniste od njega pećinu hajdučku.

47I učaše svaki dan u crkvi. A glavari sveštenički i književnici i starješine narodne gledahu da ga pogube. I ne nalažahu šta bi mu učinili; jer sav narod iđaše za njim, i slušahu ga.

48